Oštrenje tračnih i kružnih pila (geometrija, postupak, kontrola)

Oštrenje je proces vraćanja reznih geometrija koji odlučuje o kvaliteti reza, potrošnji energije i vijeku alata. Kod tračnih pila fokus je na profilu vrha (radius, točka), kutovima zahvata (rake) i rasterećenja (relief), te na zatoru (set) koji definira širinu kanala reza. Neujednačen zator ili pogrešan kut stvaraju trenje, toplinu i valovitost, dok pravilno oštrenje daje slobodan izlaz čipa i hladan rez. Kod kružnih listova kontroliraju se zubi (visina, oblik), kutovi, radijalno i bočno „bacanje“, te suženje (tensioning) koje pomaže stabilizaciji lista pri radnoj brzini.

Postupak oštrenja počinje čišćenjem od smole i čipa – prljav alat se ne može precizno obraditi. Slijedi brušenje odgovarajućim brusnim kamenom ili CBN pločicama uz hlađenje kako bi se izbjegla dekarburizacija i mikro-pukotine. Kod tračnih traka, nakon brušenja zuba radi se zatorzavanje specijalnim kliještima ili strojem koji ravnomjerno savija zube lijevo/desno (ponekad i središnje), vodeći računa o simetriji. Kod kružnih lista provodi se i korigiranje napetosti (tensioning) i ravnanje diska ako se detektira valovitost.

Kontrola kvalitete oštrenja obuhvaća vizualni pregled (ujednačeni sjaj i profil), mjerenje TPI, kutova i zatora, te probni rez na referentnom komadu. Akustika i temperatura tijekom probnog reza također su indikatori – hladan, „tih“ rez znak je dobrog posla. Evidencija ciklusa (koliko sati i na kojem materijalu je list radio) pomaže u planiranju preventivnog oštrenja prije nego što kvaliteta padne do razine koja proizvodi otpad.

Organizacijski, tvrtka može imati in-house brusionicu ili outsourcati, ali u oba slučaja standardi moraju biti dokumentirani: zadani kutovi za meke i tvrde vrste, ciljani zator, prihvatljive tolerancije. Dosljednost je važnija od „savršene“ geometrije na papiru – ako svaki ciklus vraća isti rezultat, proizvodnja se može oslanjati na predvidive performanse.

Ekonomika oštrenja vidi se u smanjenju potrošnje energije (manje trenje), duljem vijeku lista (manje lomova), bržem posmaku bez valova i čistijem rubu koji ne traži naknadne korekcije. Sigurnost je dodatni benefit: oštar alat manje se zagrijava, manje „hvata“ i predvidivije se ponaša, smanjujući rizik od kickbacka i lomova. Zaključno, oštrenje nije „trošak“ nego investicija u kvalitetu i kapacitet – bez njega nema stabilne serijske proizvodnje.