Održavanje strojeva (preventiva, prediktiva i sigurnost)
Održavanje strojeva u drvnoj ambalaži izravno određuje kapacitet, kvalitetu i sigurnost pogona. Strategija održavanja obično kombinira tri pristupa: preventivno (planirane aktivnosti po kalendaru ili radnim satima), korektivno (intervencija nakon kvara) i prediktivno (temeljeno na stanju uz pomoć mjerenja vibracija, temperature, struje motora i ulja). Cilj je minimizirati neplanirane zastoje (downtime), produžiti vijek opreme i optimizirati trošak rezervnih dijelova.
Preventiva počinje registracijom sve opreme u CMMS/ERP sustavu (brenta, višelisni, štucer, transporteri, kompresori, odsis, linija kovanja). Za svaki stroj definiraju se check-liste: podmazivanje ležajeva, provjera napetosti remenja i lanaca, pregled zaštita, čišćenje od piljevine, kontrola geometrije (poravnanje vodilica, paralelizam), test sigurnosnih sklopki i LOTO procedura. Za alate (pile, trake) definiraju se ciklusi oštrenja, zatora i zamjene; za pneumatiku – filteri, sušači i podmazivači; za hidrauliku – filteri, brtve, tlak i curenja. Električne komponente (motori, sklopke, frekventni pretvarači) zahtijevaju periodične termalne preglede i provjeru spojeva.
Prediktiva koristi vibracijska i temperaturna mjerenja na ležajevima i reduktorima kako bi se kvar prepoznao prije loma; analiza struje motora detektira mehanička preopterećenja ili električne probleme. Kod kompresora prati se temperatura izlaznog zraka, kondenzat, diferencijal tlaka na filterima i broj start/stop ciklusa. Odsisni ventilatori monitoriraju se preko struje i buke – promjene upućuju na nakupljanje piljevine ili neravnotežu rotora.
Sigurnost je nerazdvojna od održavanja. LOTO (lockout/tagout) procedure sprječavaju neželjeno pokretanje stroja za vrijeme intervencije. Zaštitni pokrovi i svjetlosne barijere moraju biti funkcionalni nakon svakog zahvata. Podovi se drže čistima; piljevina i ulje stvaraju rizik klizanja i požara. Rezervni dijelovi kritični za uska grla (npr. glave za zabijanje, remenje, ležajevi) moraju biti na skladištu s definiranom minimalnom količinom. Standardizacija dijelova kroz više strojeva smanjuje zalihe i vrijeme čekanja.
KPI-jevi održavanja (MTBF – prosječno vrijeme između kvarova, MTTR – prosječno vrijeme popravka, raspoloživost i OEE po liniji) daju objektivnu sliku. Uzrok kvarova analizira se metodom 5 Why ili Ishikawa dijagramom, a korektivne mjere ulaze u standardne radne upute. Edukacija operatera (autonomno održavanje: čišćenje, vizualni pregled, zatezanje) podiže svijest i rano otkriva anomalije. Dokumentacija svake intervencije i dnevnik zastoja stvaraju bazu znanja koja skraćuje buduće popravke.
U konačnici, dobro održavanje nije „trošak koji se ne vidi“, nego investicija koja se vraća kroz viši kapacitet, manji otpad, sigurniji rad i predvidive rokove isporuke – vrijednosti koje kupci primjećuju i cijene.