Vrste čavala (glatki, ring, spiralni)
Čavli su ključna „sklopka” između projektirane i stvarne nosivosti palete ili sanduka. Tri najčešće geometrije u ambalaži su glatki, ring (prstenasti) i spiralni čavli. Glatki čavli imaju tijelo bez profilacije, što znači niže trenje između čelika i drvnih vlakana. Prednost im je cijena, brza ugradnja i manja vjerojatnost cijepanja kod vrlo tvrdih vrsta ili na rubovima tanke daske, no zadržavanje u drvu je skromnije, osobito u mekim vrstama i pod dinamičkim opterećenjima (vibracija, udarci).
Ring čavli imaju uzdužne prstenaste rebrenice koje znatno podižu trenje i mehaničko zahvaćanje vlakana, pa je otpornost na izvlačenje i klimanje spoja veća. To ih čini standardom za zone visokog opterećenja (ulazi vilica, spojevi gornjih daski iznad kocaka) i za palete namijenjene regaliranju i višekratnim ciklusima. Spiralni čavli dodatno „uvrću” vlakna prilikom ulaska stvarajući efekt sličan navoju, čime ostvaruju najvišu otpornost na izvlačenje i zamor. Mana ring/spiralnih čavala je viša cijena i potreba za dobro podešenim alatima (energija udarca, dubina urona) kako bi glava ostala u ravnini bez oštećenja površine.
Geometrija čavla mora odgovarati konstrukciji. Pravilom palca duljina čavla 2,5–3× debljina gornjeg elementa osigurava dovoljno tijela u kocki/stringeru bez probijanja. Promjer utječe na silu pritezanja i rizik cijepanja; prevelik promjer u suhom tvrdom drvu može izazvati radijalne pukotine. Oblik glave definira kontaktnu površinu: „full round head” dobro prenosi priteznu silu i manje „prolazi” kroz vlakna, dok manja glava može s vremenom „propasti” u mekom drvu. Vrh („diamond point”) smanjuje rizik cijepanja i olakšava centrirani ulazak.
Površinska obrada čavala bira se prema uvjetima. Galvanizirani čavli otporni su na koroziju u vlažnijim skladištima ili vani; fosfatirani poboljšavaju prianjanje; cement‑coated (ljepilni premaz koji se aktivira trenjem) povećava držanje u mekom drvu. Kolacija (trakasti čavli pod 15°, 21° ili 34°) mora odgovarati alatu; kvalitetni magazini i vodilice smanjuju zaglavljivanja. Uzorak zakivanja standardizira se nacrtom: minimalne udaljenosti od ruba (da drvo ne puca), razmak između čavala (da se naprezanja ne preklapaju), te broj čavala po zoni opterećenja.
Kontrola kvalitete uključuje vizualnu provjeru da glave ne vire, da nema pukotina oko glave i da vrh nije probio unutrašnju stranu gdje bi mogao oštetiti robu. Uzorci izvlačenja (pull‑out test) i smične probe na uzorcima iz serije daju objektivan uvid prije velike isporuke. Zaključno, izbor čavala nije stvar „ukusa“, nego optimizacije između troška i rizika: pravi čavao na pravom mjestu višestruko smanjuje reklamacije, produljuje vijek ambalaže i čini manipulaciju sigurnijom za ljude i robu.